Tri godine su tako brzo prošle da imam osjećaj da sam jučer došla ovdje. Nikada neću zaboraviti prvi susret sa predivnim jugom Nizozemske, izgubljenu prtljagu na njemačkom aerodromu, mališa i ja u ljetnom izdanju sa uzavrelog zagrebačkog asfalta stižemo u hladnu i kišovitu Nizozemsku....najupečativljivije mi je u sjećanju ostalo kako se smrzavam usred ljeta i kako bih sad vrlo rado moju izgubljenu prtljagu da obučem debelu vestu. S vremenom smo se naučili nositi, čak je bio i izazov kako se obući za jedan dan, računajući da može pasti snijeg, kiša naravno, zapuhati jaki i hladni vjetar, ali i zapržiti sunce. Stvarno sam zavoljela ovu zemlju prepunu zelenila, ljubaznih ljudi, krasnih gradova. S njihovom kuhinjom nismo baš bili na ti, ali kako živimo na tromeđi Njemačke, Belgije i Nizozemske, namirnice nisu više bile problem, barem u Njemačkoj.
I tako je prošlo tri godine i vrijeme povratka u Zagreb. Kako smo se natempirali da se vraćamo za tri godine, povratak nam ne pada teško jer se vraćamo kući, a i ona drži vodu da je svugdje lijepo, ali kod kuće je najljepše. Veselim se našem stančiću, prijateljima i rodbini, mami i njezinim kolačima, svom poslu koji me čeka već tri godine i svemu onome za što sam bila recimo zakinuta ovdje (ispijanju kave sa svojim prijateljicama u bilo koje doba dana i noći, doći u trgovinu i reći dobar dan, kupiti Vegetu i tako neke sitnice....). Isto tako znam da će mi puno stvari nedostajati odavdje, prvenstveno divni ljudi koje sam upoznala i koji su postali moja svakodnevnica, putovanja, i puno puno toga, ali idemo dalje i opet dalje ako nam se pruži još koja takva prilika.
Ovaj post sam imala namjeru napisati i prije da se na kratko pozdravim sa vama, jer me je čekalo pakiranje i znala sam da me kuhinja u zadnjih mjesec dana i idućih nekoliko mjeseci neće baš previše viđati. Nisam niti znala koliko jedna žena može nakupiti stvari u 3 godine, koje treba spakirati i opet otpakirati kad se vratimo. Nisam niti znala da imam neke stvari :))) dok nisam krenula od podruma pa do 2 kata, preko garaže i dvorišta. Sad samo moram smisliti kako to sve uklopiti u stan od 55 kvadrata, ali to će biti slatke muke. Kutije su spakirane i ja sam spremna za odlazak. U Zagreb nosimo još jedan mali paketić:) koji bi trebao doći na svijet u 11. mjesecu, ali o tome ću u nekom drugom postu, kad se sredimo, smjestimo, klimatiziramo i uhvatim vrijeme od posla na koji se vraćam u lipnju i kojem se baš veselim nakon tri godine ljenčarenja. Dakle, pozdravljam se sa vama na kratko i vidimo se uskoro!!!
Tri godine su tako brzo prošle da imam osjećaj da sam jučer došla ovdje. Nikada neću zaboraviti prvi susret sa predivnim jugom Nizozemske, izgubljenu prtljagu na njemačkom aerodromu, mališa i ja u ljetnom izdanju sa uzavrelog zagrebačkog asfalta stižemo u hladnu i kišovitu Nizozemsku....najupečativljivije mi je u sjećanju ostalo kako se smrzavam usred ljeta i kako bih sad vrlo rado moju izgubljenu prtljagu da obučem debelu vestu. S vremenom smo se naučili nositi, čak je bio i izazov kako se obući za jedan dan, računajući da može pasti snijeg, kiša naravno, zapuhati jaki i hladni vjetar, ali i zapržiti sunce. Stvarno sam zavoljela ovu zemlju prepunu zelenila, ljubaznih ljudi, krasnih gradova. S njihovom kuhinjom nismo baš bili na ti, ali kako živimo na tromeđi Njemačke, Belgije i Nizozemske, namirnice nisu više bile problem, barem u Njemačkoj. 
I tako je prošlo tri godine i vrijeme povratka u Zagreb. Kako smo se natempirali da se vraćamo za tri godine, povratak nam ne pada teško jer se vraćamo kući, a i ona drži vodu da je svugdje lijepo, ali kod kuće je najljepše. Veselim se našem stančiću, prijateljima i rodbini, mami i njezinim kolačima, svom poslu koji me čeka već tri godine i svemu onome za što sam bila recimo zakinuta ovdje (ispijanju kave sa svojim prijateljicama u bilo koje doba dana i noći, doći u trgovinu i reći dobar dan, kupiti Vegetu i tako neke sitnice....). Isto tako znam da će mi puno stvari nedostajati odavdje, prvenstveno divni ljudi koje sam upoznala i koji su postali moja svakodnevnica, putovanja, i puno puno toga, ali idemo dalje i opet dalje ako nam se pruži još koja takva prilika.
Ovaj post sam imala namjeru napisati i prije da se na kratko pozdravim sa vama, jer me je čekalo pakiranje i znala sam da me kuhinja u zadnjih mjesec dana i idućih nekoliko mjeseci neće baš previše viđati. Nisam niti znala koliko jedna žena može nakupiti stvari u 3 godine, koje treba spakirati i opet otpakirati kad se vratimo. Nisam niti znala da imam neke stvari :))) dok nisam krenula od podruma pa do 2 kata, preko garaže i dvorišta. Sad samo moram smisliti kako to sve uklopiti u stan od 55 kvadrata, ali to će biti slatke muke. Kutije su spakirane i ja sam spremna za odlazak. U Zagreb nosimo još jedan mali paketić:) koji bi trebao doći na svijet u 11. mjesecu, ali o tome ću u nekom drugom postu, kad se sredimo, smjestimo, klimatiziramo i uhvatim vrijeme od posla na koji se vraćam u lipnju i kojem se baš veselim nakon tri godine ljenčarenja. Dakle, pozdravljam se sa vama na kratko i vidimo se uskoro!!!
