Pastéis de nata i priča iz Portugala

SCROLL DOWN FOR ENGLISH VERSION

Nas dvoje jako puno putujemo, i uvijek si mislim kako ću nakon svakog našeg putovanja postaviti slike na blog uz popratnu priču. Putovanja je bilo jako puno a nikako uhvatiti vremena, srediti slike i postaviti priču na blog. Samo ovaj post pišem već tri dana i nikako da ga završim. Već je prošlo više od mjesec dana od našeg posjeta Lisabonu, a moji dojmovi se još nisu slegli. Od svih europskih metropola Lisabon mi je ostao u najljepšem sjećanju, što po jednom predivnom poznanstvu koje je izraslo u prijateljstvo, ljepoti grada koja me je fascinirala, a i nekako je bliži nama, po standardu definitivno je. Posebno me je oduševila gradnja - kućice poslagane jedna do druge, svaka u raznoraznim pločicama, šareni balkoni, strme uličice kojima voze tramvaji u koje je prava hrabrost ući i sve je toliko natiskano kućama da nema mjesta niti za čačkalicu. Lisabon je turističko odredište pa me je jako iznenadila činjenica da jako malo ljudi govori engleski jezik, mada su na svim turističkim točkama napisana objašnjenja i na engleskom i portugalskom. Obiluje znamenitostima, crkvama, katedralama, restoranima u kojima se pjeva Fado. Fado je tipična portugalska glazba, melakoličnog ugođaja koja se izvodi se uz gitarsku pratnju, a tekstovi opisuju težnju i ljubav prema nekome tko je jako daleko. Portugalci to objašnjavaju riječju Saudade što bi značilo, mješavina tuge, boli, sreće i ljubavi, a obično ga izvode žene. Zaštitni znak Lisabona uz karakteristične tramvaje žute i crvene boje je i gradsko dizalo Elevador de Santa Justa, koji spaja Gornji i Donji grad, a vožnja traje cijelih jednu minutu :), kao Eiffelov toranj u mini verziji.

Najveći utisak na mene su ostavile dvije stvari, jedna je kip Isusa Krista koji je reprodukcija onoga iz Ria de Janeira, a druga je most preko rijeke Tejo, koji je takodjer reprodukcija onoga iz San Francisca. U restoranima se jako fino i jeftino jede, u stvari ne isplati se jesti kod kuće. Glavna namirnica je riba, a glavna riba je bakalar, čiji vas miris može doslovno ugušiti u sporednim ulicama koje su prepune trgovina u kojim se prodaje samo bakalar. Ja sam uglavnom jela ribu, točnije oradu koja je bila fenomenalna, a dragome su u restoranu poslužili školjke s teletinom. Mada mi ta kombinacija nikad ne bi bila niti na kraj pameti, on je bio oduševljen. Vino je odlično, a dakako da je najbolji i najpoznatiji portugalski porto. A tu je najpoznatiji njihov desert Pastéis de nata ili Pastéis de Belém, ljubav između tih malih tartića sa kremom od jaja i mene rodila se na prvi pogled i okus, i od tada su mi u glavi i namjera mi je bila napraviti ih čim prije.

Vjeruje se su Pastéis de nata napravili katolički svećenici u Jeronimos manastiru prije 18. stoljeća. Casa Pastéis de Belém u Lisabonu je bilo prvo mjesto koje je prodavalo ovaj originalni kremasti desert, nakon što je manastir zatvoren. Tamo su se prodavali pod imenom Pastéis de Belém. Ime su dobili po regiji i istoimenoj slavnoj pekari. Od 1837. lokalno stanovništvo odlazi tamo kako bi ih kupili još vruće iz pećnice, posipane cimetom i šećerom u prahu. Recept je još uvijek tajan i strogo čuvan, a original jedino možete isprobati u Lisabonskoj pekari koja još uvijek postoji i glavno je odredište za turiste, a u kojoj se satima čeka da bi došli na red.

Za prvi korak uspješnih Pastéis de Belém, trebalo mi je lisnato tijesto. Nisam htjela kupovno, jer bi izazov bio manji, a otkad sam vidjela Monikin post za lisnato tijesto, stalno mi je u glavi, ali nikako da zasučem rukave. Što reći, uz Monikine odlične savjete, precizno napisan recept, ovo tijesto je od samog početka bilo osuđeno na uspjeh. Tu je i video koji je bio od velike pomoći. Recept je od Michael Richarda iz knjige Baking with Julia by Dorie Greenspan. Sreći nije bilo kraja kad sam vidjela kako se lista, a postupak stvarno nije niti težak niti kompliciran, i ovim receptom su otišle sve moje predrasude prema lisnatom tijestu. Za 12 kolačića potrebno vam je oko 250 g ovog tijesta, a original recept se nalazi na blogu Algarve Buzz, i moram priznati da je vrlo blizu originalnom kolačiću. Proučila sam dosta recepata na ovu temu i svi su tu negdje, osim što se u nekim krema ne kuha, ali sastojcima su tu negdje.

Za kremu Vam je potrebno:

420 ml mlijeka

60 ml vrhnja za šlag

4 žumanjka

3 žlice šećera

prstohvat soli

2 žlice brašna

pola štapića cimeta

2 trakice limunove kore

pola žličice esencije vanilije

U posudu stavite mlijeko, vrhnje za šlag, žumanjke, šećer, sol i brašno. Sve dobro promiješajte dok se smjesa ne ujednači i nestanu sve grudice. Dodajte cimet, vaniliju i limunovu koricu. Stavite na laganu vatru i cijelo vrijeme miješajte dok ne dobijete smjesu sličnu pudingu. Pazite da vatra bude lagana, kako se ne bi stvorile grudice. Prekrijte ju plastičnom folijom, ostavite da se skroz ohladi pa izvadite limunovu koricu i štapić cimeta.

Pećnicu zagrijte na 200 stupnjeva (u original receptu piše 150 C, ali mislim da je to preniska temperatura za lisnato tijesto). Razvaljajte lisnato tijesto na 2 do 3 mm. Kad ga razvaljate, maknite višak brašna i zarolajte ga u oblik cigare, ne prečvrsto, tek toliko da nema zraka između tijesta. Od tako zarolanog tijesta odrežite komadiće duge 4 cm.

Svaki komadić uzmite u ruku i prstom pritisnite sredinu tijesta prema dolje, stavite ga u dobro namašćeni kalup od muffina i lagano rukama raširite tijesto ravnomjerno po kalupu, da dobijete malu košaricu. Ako vam se počne lijepiti, malo pobrašnite prste. Debljina bi trebala biti oko 2 do 3 milimetra. Nemojte da vam košarice budu previsoke jer će se tijesto dignuti u toku pečenja.

Kad su košarice spremne, napunite ih kremom, ne do kraja nego 3/4 od svake košarice. Pecite ih u dobro zagrijanoj pećnici oko 20 minuta, ili dok malo ne potamne, odnosno dobiju crne flekice po kremi.

Ostavite da se ohlade, a mogu se poslužiti i tople. Posipajte ih cimetom i šećerom u prahu i uživajte u ovom fenomenalnom portugalskom receptu.

""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""

PASTEIS DE NATA - adapted from Algarve buzz

250 g prepared puff pastry – defrosted but kept cold (Puff Pastry recipe by Michel Richard from the cookbook Baking with Julia by Dorie Greenspan, you can find recipe and instructions on amazing blog Sweet Sensation and for video click here).

PASTRY CREAM

1 ¾ cups whole milk ¼ cup cream 4 egg yolks 3 tbsp white sugar pinch salt 2 tbsp plain flour ½ cinnamon stick 2 strips lemon peel ½ tsp vanilla extract

Pastry cream instructions:
In a sauce pan add milk, cream, egg yolks, sugar, salt, flour mix well with a whisk to ensure all the ingredients are well combined, do not turn heat on yet. Once all ingredients are combined and there are no lumps of sugar or flour add cinnamon stick, lemon peel and vanilla.
Turn heat on to low stirring continuously and gently with whisk. *Note it’s very important to heat the milk slowly, if the milk is heated too quickly, egg yolks could coagulate like scrambled eggs and ruin the consistency of the custard. Continue stirring until it cream becomes quite thick and resembles a rich pudding. Watch for thickening around the edges of the pan, you want a really smooth cream so make certain to get in the sides and bottom edges of the pan. Let cool completely. When cooled, remove cinnamon stick and lemon peel. To avoid milk skin from forming on custard you can place parchment paper on top of warm custard and it will lift out easily when you go to use it to fill puff pasty shells.

Preparing pastry shells
Preheat oven to 300 F (148C). (I preheated on 200 C).Roll out cold puff pastry dough with pin on floured surface, until 1/4 cm thick. Once rolled out thin, dusk off excess flour and begin rolling puff pastry like a long cigar. Roll pastry snugly but not tight, just enough to avoid a lot of space or air pockets in roll.
Place pastry roll length wise and cut in 4cm lengths. Then take each cut piece in hand and push down center of roll to meet center of opposite side, gently press pastry with fingers to spread out dough to create what will feel like half of a hallow pastry ball. Work in circular pattern and pastry will start to thin and from a cup shape. If dough gets sticky use a little flour to help it along. Finished shells should be about 1/4cm, thin but not enough to see your hand through. If you like puff pastry you can make the shells a little thicker, but a couple of tries of the finished version will let you know your preference. Place pastry in muffin tray, and spread out to sides but don’t stretch dough upward, just gently press against side of muffin tin to ensure it won’t shrink too much when baking. When all pastry shells are ready fill with pastry cream, do not fill to top. Fill to ¾ or a bit more but leaving 1- 1.5cm at top of pastry. Place custards in oven and bake for 15min, but keep eye on custards as some ovens can burn top quite quickly, while others don’t cook the pastry quickly enough. If pastry around sides looks deep golden colour pastries are done.