Tuesday, March 02, 2010

Pastéis de nata i priča iz Portugala

SCROLL DOWN FOR ENGLISH VERSION
Nas dvoje jako puno putujemo, i uvijek si mislim kako ću nakon svakog našeg putovanja postaviti slike na blog uz popratnu priču. Putovanja je bilo jako puno a nikako uhvatiti vremena, srediti slike i postaviti priču na blog. Samo ovaj post pišem već tri dana i nikako da ga završim. Već je prošlo više od mjesec dana od našeg posjeta Lisabonu, a moji dojmovi se još nisu slegli. Od svih europskih metropola Lisabon mi je ostao u najljepšem sjećanju, što po jednom predivnom poznanstvu koje je izraslo u prijateljstvo, ljepoti grada koja me je fascinirala, a i nekako je bliži nama, po standardu definitivno je. Posebno me je oduševila gradnja - kućice poslagane jedna do druge, svaka u raznoraznim pločicama, šareni balkoni, strme uličice kojima voze tramvaji u koje je prava hrabrost ući i sve je toliko natiskano kućama da nema mjesta niti za čačkalicu. Lisabon je turističko odredište pa me je jako iznenadila činjenica da jako malo ljudi govori engleski jezik, mada su na svim turističkim točkama napisana objašnjenja i na engleskom i portugalskom. Obiluje znamenitostima, crkvama, katedralama, restoranima u kojima se pjeva Fado. Fado je tipična portugalska glazba, melakoličnog ugođaja koja se izvodi se uz gitarsku pratnju, a tekstovi opisuju težnju i ljubav prema nekome tko je jako daleko. Portugalci to objašnjavaju riječju Saudade što bi značilo, mješavina tuge, boli, sreće i ljubavi, a obično ga izvode žene. Zaštitni znak Lisabona uz karakteristične tramvaje žute i crvene boje je i gradsko dizalo Elevador de Santa Justa, koji spaja Gornji i Donji grad, a vožnja traje cijelih jednu minutu :), kao Eiffelov toranj u mini verziji.

Najveći utisak na mene su ostavile dvije stvari, jedna je kip Isusa Krista koji je reprodukcija onoga iz Ria de Janeira, a druga je most preko rijeke Tejo, koji je takodjer reprodukcija onoga iz San Francisca. U restoranima se jako fino i jeftino jede, u stvari ne isplati se jesti kod kuće. Glavna namirnica je riba, a glavna riba je bakalar, čiji vas miris može doslovno ugušiti u sporednim ulicama koje su prepune trgovina u kojim se prodaje samo bakalar. Ja sam uglavnom jela ribu, točnije oradu koja je bila fenomenalna, a dragome su u restoranu poslužili školjke s teletinom. Mada mi ta kombinacija nikad ne bi bila niti na kraj pameti, on je bio oduševljen. Vino je odlično, a dakako da je najbolji i najpoznatiji portugalski porto. A tu je najpoznatiji njihov desert Pastéis de nata ili Pastéis de Belém, ljubav između tih malih tartića sa kremom od jaja i mene rodila se na prvi pogled i okus, i od tada su mi u glavi i namjera mi je bila napraviti ih čim prije.
Vjeruje se su Pastéis de nata napravili katolički svećenici u Jeronimos manastiru prije 18. stoljeća. Casa Pastéis de Belém u Lisabonu je bilo prvo mjesto koje je prodavalo ovaj originalni kremasti desert, nakon što je manastir zatvoren. Tamo su se prodavali pod imenom Pastéis de Belém. Ime su dobili po regiji i istoimenoj slavnoj pekari. Od 1837. lokalno stanovništvo odlazi tamo kako bi ih kupili još vruće iz pećnice, posipane cimetom i šećerom u prahu. Recept je još uvijek tajan i strogo čuvan, a original jedino možete isprobati u Lisabonskoj pekari koja još uvijek postoji i glavno je odredište za turiste, a u kojoj se satima čeka da bi došli na red.

Za prvi korak uspješnih Pastéis de Belém, trebalo mi je lisnato tijesto. Nisam htjela kupovno, jer bi izazov bio manji, a otkad sam vidjela Monikin post za lisnato tijesto, stalno mi je u glavi, ali nikako da zasučem rukave. Što reći, uz Monikine odlične savjete, precizno napisan recept, ovo tijesto je od samog početka bilo osuđeno na uspjeh. Tu je i video koji je bio od velike pomoći. Recept je od Michael Richarda iz knjige Baking with Julia by Dorie Greenspan. Sreći nije bilo kraja kad sam vidjela kako se lista, a postupak stvarno nije niti težak niti kompliciran, i ovim receptom su otišle sve moje predrasude prema lisnatom tijestu. Za 12 kolačića potrebno vam je oko 250 g ovog tijesta, a original recept se nalazi na blogu Algarve Buzz, i moram priznati da je vrlo blizu originalnom kolačiću. Proučila sam dosta recepata na ovu temu i svi su tu negdje, osim što se u nekim krema ne kuha, ali sastojcima su tu negdje.

Za kremu Vam je potrebno:

420 ml mlijeka
60 ml vrhnja za šlag
4 žumanjka
3 žlice šećera
prstohvat soli
2 žlice brašna
pola štapića cimeta
2 trakice limunove kore
pola žličice esencije vanilije
U posudu stavite mlijeko, vrhnje za šlag, žumanjke, šećer, sol i brašno. Sve dobro promiješajte dok se smjesa ne ujednači i nestanu sve grudice. Dodajte cimet, vaniliju i limunovu koricu. Stavite na laganu vatru i cijelo vrijeme miješajte dok ne dobijete smjesu sličnu pudingu. Pazite da vatra bude lagana, kako se ne bi stvorile grudice. Prekrijte ju plastičnom folijom, ostavite da se skroz ohladi pa izvadite limunovu koricu i štapić cimeta.

Pećnicu zagrijte na 200 stupnjeva (u original receptu piše 150 C, ali mislim da je to preniska temperatura za lisnato tijesto). Razvaljajte lisnato tijesto na 2 do 3 mm. Kad ga razvaljate, maknite višak brašna i zarolajte ga u oblik cigare, ne prečvrsto, tek toliko da nema zraka između tijesta. Od tako zarolanog tijesta odrežite komadiće duge 4 cm.

Svaki komadić uzmite u ruku i prstom pritisnite sredinu tijesta prema dolje, stavite ga u dobro namašćeni kalup od muffina i lagano rukama raširite tijesto ravnomjerno po kalupu, da dobijete malu košaricu. Ako vam se počne lijepiti, malo pobrašnite prste. Debljina bi trebala biti oko 2 do 3 milimetra. Nemojte da vam košarice budu previsoke jer će se tijesto dignuti u toku pečenja.

Kad su košarice spremne, napunite ih kremom, ne do kraja nego 3/4 od svake košarice. Pecite ih u dobro zagrijanoj pećnici oko 20 minuta, ili dok malo ne potamne, odnosno dobiju crne flekice po kremi.

Ostavite da se ohlade, a mogu se poslužiti i tople. Posipajte ih cimetom i šećerom u prahu i uživajte u ovom fenomenalnom portugalskom receptu.

""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""""

PASTEIS DE NATA - adapted from Algarve buzz


250 g prepared puff pastry – defrosted but kept cold (Puff Pastry recipe by Michel Richard from the cookbook Baking with Julia by Dorie Greenspan, you can find recipe and instructions on amazing blog Sweet Sensation and for video click here).

PASTRY CREAM

1 ¾ cups whole milk ¼ cup cream 4 egg yolks 3 tbsp white sugar pinch salt 2 tbsp plain flour ½ cinnamon stick 2 strips lemon peel ½ tsp vanilla extract

Pastry cream instructions:
In a sauce pan add milk, cream, egg yolks, sugar, salt, flour mix well with a whisk to ensure all the ingredients are well combined, do not turn heat on yet. Once all ingredients are combined and there are no lumps of sugar or flour add cinnamon stick, lemon peel and vanilla.
Turn heat on to low stirring continuously and gently with whisk. *Note it’s very important to heat the milk slowly, if the milk is heated too quickly, egg yolks could coagulate like scrambled eggs and ruin the consistency of the custard. Continue stirring until it cream becomes quite thick and resembles a rich pudding. Watch for thickening around the edges of the pan, you want a really smooth cream so make certain to get in the sides and bottom edges of the pan. Let cool completely. When cooled, remove cinnamon stick and lemon peel. To avoid milk skin from forming on custard you can place parchment paper on top of warm custard and it will lift out easily when you go to use it to fill puff pasty shells.

Preparing pastry shells
Preheat oven to 300 F (148C). (I preheated on 200 C).Roll out cold puff pastry dough with pin on floured surface, until 1/4 cm thick. Once rolled out thin, dusk off excess flour and begin rolling puff pastry like a long cigar. Roll pastry snugly but not tight, just enough to avoid a lot of space or air pockets in roll.
Place pastry roll length wise and cut in 4cm lengths. Then take each cut piece in hand and push down center of roll to meet center of opposite side, gently press pastry with fingers to spread out dough to create what will feel like half of a hallow pastry ball. Work in circular pattern and pastry will start to thin and from a cup shape. If dough gets sticky use a little flour to help it along. Finished shells should be about 1/4cm, thin but not enough to see your hand through. If you like puff pastry you can make the shells a little thicker, but a couple of tries of the finished version will let you know your preference. Place pastry in muffin tray, and spread out to sides but don’t stretch dough upward, just gently press against side of muffin tin to ensure it won’t shrink too much when baking. When all pastry shells are ready fill with pastry cream, do not fill to top. Fill to ¾ or a bit more but leaving 1- 1.5cm at top of pastry. Place custards in oven and bake for 15min, but keep eye on custards as some ovens can burn top quite quickly, while others don’t cook the pastry quickly enough. If pastry around sides looks deep golden colour pastries are done.

22 comments:

  1. Fenomenalan recept. Tako dobro izgledaju, ali još uvijek skupljam hrabrost za napraviti domaće lisnato tijesto.
    Prekrasna reportaža iz Lisabona, mislim da bi moj muž svisnuo od mirisa ribe ( ne podnosi ga ni iz daleka :)))

    ReplyDelete
  2. Prije svega prekrasan post, s odličnim c/b fotografijama. I da nemam želju za putovanjima koliku imam, ali mi ne može biti, poslije njega bih poželjela otputovati u Portugal.
    Košarice su prekrasne, a krema sa ovim sastojcima mora biti božanstvena!
    Ona fotka tijesta izrezanog na buhtlice je mrak. Tak' sirove bi ih čovjek gricnul! :)

    ReplyDelete
  3. evo, baš sam neki dan izjavila kako me od europskih zemalja nekako jako privlači portugal, iako ni sama ne znam zašto. D. me samo u čudu pogledao :D ali baš mi nekako zvuči i djeluje egzotično ta zemlja i rado bih je posjetila, pogotovo nakon ovog tvog posta. fotke su fenomenalne, a lisabon izgleda točno onako kako sam zamišljala - slatko, rustikalno i živopisno :) što se tiče lisnatog, drago mi je da si se odlučila na ovaj recept. ja sam isto bila oduševljena i stvano nije komplicirano. drago mi je da je sve išlo po planu. a ove tortice djeluju savršeno kremasto. genijalne su! a fotke neću posebno komentirati jer sam već sama sebi dosadna :D

    ReplyDelete
  4. Jasenka, uzivala sam citajuci. Fotka ovih isecenih rolnica me je odusevila, testo izgleda prekrasno :)))
    Hvala ti za onaj link, dobro ce doci :)))

    ReplyDelete
  5. Suyper fotke, odlican text. Meni su ove pastetice iz Belema odlicne iako masne :(, pravila sam ih jednom ali sa kupovnim lisnatim...i gledala sam dokumentarac kako ih prave u Lisabonu (koja je to brzina, a sve rucno)! Bila sam samo na Madeiri i u pravu si riba im je fenomenalna, a restorani (srednje klase) sasvim pristupacni.

    ReplyDelete
  6. Post ti je divan, fotke zadivljujuće, čestitam na pravoj maloj reportaži. Za te kolačiće sam čual, nisam ih pravila niti probala. Dopada mi se obilje ribe u portugalskoj kuhinji i bakalar na 100 mačina.
    Za tu kombinaciju teletine i školjki, stvarno ne znam kako bi si mogla dočarati okus. Svašta ljudi iskombiniraju. Tvoj izbor mi se dakako dopada, orada mi je jedna od najdražih rivba uz zubatca i brancina.

    ReplyDelete
  7. Uživala sam čitajući... Slike su sve do jedne predivne...Super, super, super...

    ReplyDelete
  8. Interesting post and good recipe :)
    Best regards!

    ReplyDelete
  9. evo ja mogu najtoplije preporuciti ovaj desert koji obozavam. radim ga slicno i to prema receptu jednog portugalskog susjeda i taj je recept uvrsten u moju kuharicu za tate. uzivala sam u tvojoj reportazi i slikama..naime, i ja sam se na prvi pogled zaljubila u lisabon (pa sam ga odmah posjetila par puta za redom) i isto tako prvog dana boravka u - pasteis de nata (ili belem :)). fantastican desert a jednostavan za izradu. moj ga susjed radi i u formi za quiche pa mi cesto radimo obje varijante jer su svaka za sebe posebno dobre. on ga radi samo s mlijekom ali doista su obje varijante odlicne.

    nadam se jos kojem portugalskom receptu, mene je odusevilo meso sa skoljkama, pozdrav muzicu :))))

    ReplyDelete
  10. Dajana, hvala ti:) Ja ti toplo preporucujem ovo lisnato tijesto, ide kao od sale, vjeruj mi:)
    Tadeja, hvala ti, i ako ti se ikad pruzi prilika definitivno preporucujem Portugal:)
    Monika, tocno tako, slatko, rustikalno i zivopisno...tebi bi se svidio garant:) Lisnato tijesto je pun pogodak, i tako mi je drago da sam ga isprobala jer sam stvarno prezadovoljna, hvala ti puno:)))
    Melrose, hvala ti, ne znam kako su ti bili masni, mislim svako lisnato je masno, mozda je bio predebeli sloj tijesta...ali kad su ovi mali kolacici u pitanju, ne pitam:) Bitno je da je tijesto sto tanje, a krema je najbitniji faktor.
    Selma, hvala ti..istina ljudi svasta kombiniraju, i ja sam probala stvari za koje mislim da nikad ne bih mogla u nekoj sasvim stotoj kombinaciji...tebi bi se hrana sigurno svidjela tamo:)sa putovanja se obicno vratimo sa stotinama slika, ali nisam htjela pretrpati post. Ima jos jako, jako puno zanimljivih i lijepi stvari tamo.
    Maslinka, hvala ti:)
    Eoc, thank you:)
    Mare, hvala ti na komentaru, bas mi je drago da si se javila i jos mi je draze da mozes potvrditi koliko su fantasticni ovi mali ljepotani:)). budem bas pogledala taj tvoj recept ako ga ima na tvom blogu, jer mi nije bas jasno kako se samo s mlijekom radi, sad si me zagolicala:))) zvuci dobro!
    nazalost meso sa skoljkama ja osobno nisam probala, a ne znam bas da li bi ga prema suprugovom nahodjenju uspjela skopirati:))))on zna dva glavna sastojka, a za ostalo bas i ne:))

    ReplyDelete
  11. Nebih znala koje su mi fotke bolje,desertića ili Lisabona.Nikada nisam bila u Portugalu,hvala ti na divnoj reportazi!

    ReplyDelete
  12. What a beautiful dessert. I need to make some more puff pastry. Whenever I do, I will keep this recipe in mind. Thank you. Gorgeous photos!

    ReplyDelete
  13. Putovanja su moja hrana :)))

    Portugal mi je na listi prioriteta za slijedeće putovanje, jer smo sve ostalo u Europi obišli i svi kažu da je fenomenalno. Nakon ovih tvojih fotki i priče nemam više što čekati :)))

    A desertić je fenomenalan

    ReplyDelete
  14. Uf i mi smo velike lutalice i baš smo neki dan pričali kako od ljeta nismo bili u inozemstvu pa nas već hvata panika. :)
    Voljela bi otići i u Portugal posebno jer je oduševio mog tatu koji je isto pola svijeta proputovao. Njemu su dva najdraža grad Lisabon i London. Tako da sam sigurna da bi i mene oduševio.
    Hvala ti na prekrasnoj reportaži s još ljepšim fotografijama. Baš sam uživala čitajući.

    Ovi kolačići izgledaju divno. I tijesto ti je krasno ispalo.
    Sad kad sam probila led s danish pastry mogla bi probati i ovo klasično lisnato tijesto. :)

    ReplyDelete
  15. odličan post i puno ti hvala na priči o Lisabonu, baš sam je sa uživanjem pročitala. Još nisam tamo bila iako mi je na listi za odlazak , sada je već i na prvom mjestu :).
    A kolačići su ti predivni, od lisnatog tijesta koje ti je odlično ispalo pa ova lijepa krema za punjenje......, i na kraju tvoje predivne slike !!

    ReplyDelete
  16. Super post. Bas sam danas za ruckom slusala o pasteis de nata od jednog Portugalca!

    ReplyDelete
  17. Hvala ti Vera:)
    Memoria, thank you very much:)
    Shangri, toplo preporucujem Lisabon kao tvoju sliujedecu destinaciju:)) Hvala ti:)
    Andrea hvala ti, nadam se da ces uspjeti posjetiti Portugal, sigurna sam da bi se odusevila. A s ovim tijestom neces sigurna imati nikakvih problema:)
    Branka hvala ti puno, jako mi je drago da ti se svidjaju.
    maninas, hvala ti :)

    ReplyDelete
  18. These look delightful! I love custard tarts.

    ReplyDelete
  19. Draga moja, hvala na ovom zanimljivom putopisu, bilo je pravo uzivanje procitati, i pogledati fotkice koje su tako divno nasle mesto u celoj prici, kao i uz ovaj prekrasan desertic!;)))

    ReplyDelete
  20. odlican post, prekrasno opisano i docarano. jedino mi je zao sto se nismo uspijeli povezati prije nego sto ste dolazili, pa da vas provedem na neka ne-turisticka mjesta koja se svakako ispati vidjeti...al valjda ce i za to biti vremena...kad ponovo odlucite doci.

    jos samo da nadodam da se to meso sa skoljkama zove "porco alentejano" - alentezanska svinjetina (alentejo je portugalska regija...ravnica). sastoji se od komada svinjetine dinstane, komadica pecenih krumpira, i skoljaka koje na zalost ne znam kako se kazu na hrvatskom, al ako ugulate -ameijoa - i stavite na images - mozete vidjeti o cemu je rijec..

    ReplyDelete
  21. Predivan post! A kolacici deluju bas ukusno.

    ReplyDelete
  22. 6 bittersweets, thank you:)
    mignonne, hvala ti:)
    lusitanija, hvala ti i bas mi je zao sto se nismo spojile prije da se i upoznamo. hvala ti za objasnjenje ovog jela, ja ga nazalost vidjela i probala, nego moj dragi, pa si nisam mogla docarati kako to izgleda i zvuci. a skoljke volim i ove mi izgledaju odlicno i znaci radi se o svinjetini:)
    ja sam cak i uspjela vidjeti okolicu Lisabona (dragi je radio:)) jer smo bili smjesteni u Estorilu, tako da je citav dojam bio fantastican, samo premalo vremena za toliko puno stvari...eto, ako ikada opet posjetim Portugal, javim se obavezno:))

    ReplyDelete