Kod nas u kući ne smije ponestati kolača i keksića, ako nema ničega svi postanemo nervozni i kopamo po hladnjaku, a čokolada se više nikome ne podrazumijeva pod desert. I tako su keksići postali moja strast:), obožavam kombinirati sastojke, oduzimati, dodavati i pomalo eksperimentirati, i onda moje bolje polovice donose sud, mališa kaže kako je njemu sve fino što ja skuham (moš mislit), a on šuti i jede:), to je valjda dobar pokazatelj:) Ovi keksići su mi posebno fini, jer jako volim limun, a u njima je sok od cijelog limuna, mekani su, mirišljavi i sočni. Sigurno se pitate kako keksić može biti sočan, e pa ovaj može. Potrebno vam je slijedeće za 50 keksića:
120 g maslaca
400 g brašna
200 g šećera
100 ml kiselog vrhnja
1 jaje
1 čajna žličica praška za pecivo
od jednog limuna iscijeđeni sok
na vrh žličice sode bikarbone
prstohvat soli
2 čajne žličice naribane limunove korice
Maslac pjenasto izmiksajte i dodajte mu pola količine brašna i dobro promiješajte.
Dodavajte redom ostale sastojke, šećer, vrhnje, jaje, prašak za pecivo, sok od limuna, sodu, sol i limunovu koricu. Sve dobro izmiksajte i dodajte preostalo brašno i miksajte dok smjesa ne postane kompaktna, odnosno dok se ne pretvori u grudu. Stavite ju u hladnjak zamotanu u prozirnu foliju na sat vremena.
Pećnicu zagrijte na 180 stupnjeva, pleh obložite pek papirom. Tijesto razvaljajte na max. 5 mm debljine na dobro pobrašnjenoj podlozi, pobrašnite i valjak i površinu tijesta. Izrezujte modlicama oblike po želji i slažite ih na pleh. Oni se neće raširiti niti narasti, pa ne trebate raditi preveliki razmak. Pecite ih cca 7 do 10 minuta, ne smiju potamniti i jos moraju biti mekani kad ih izvadite iz pećnice. Ostavite da se ohlade, posipajte ih šećerom u prahu i pospremite u limenu kutiju.
predivno... zaista predivno...
ReplyDeleteprvi put sam tu kod tebe, ali vidim ima svega zanimljivog. svaka čast! :)
ReplyDeleteHvala maslinka:)
ReplyDeleteDraga Ana-Marija, drago mi je da si svratila, hvala ti!
fotke su preslatke:) a keksiće okusom limuna obožavam:))
ReplyDeleteheheh..slažem se u potpunosti sa tvojom prvom rečenicom..i kod mene je ista stvar, a kad su ispiti da ne govorim...čokolada polako i prestaje biti samo desert, počinju je stavljat svugdje..;)))
ReplyDeletekeksići su divni..vjerujem extra-ukusni, kutijica preslatka..:)
genijalno! obožavam kekseiće s limunom! ova kutijica je preslatka :)
ReplyDeletehvala cure:)
ReplyDeleteDraga moja, evo i mene po prvi put kod tebe u gostima i mogu ti reci veoma sam prijatno iznenadjena, blog ti je prelep a poslastice znas i sama koliko volim jer si odlican domacica i kuvarica!!!
ReplyDeletePozdrav darga i radujem se druzenju i na ovaj nacin!
zanimljivo!!!
ReplyDeleteDrago mi je da sam naisla na ovaj blog...od sad cu ga vrlo rado posecivati
Divno, divno, divno.
ReplyDeleteUvod me je podsetio na nas. I ja tako kazem smanjicu slatkise, necu nista da pravim, ali onda krenemo da napadamo teglu sa nutelom.
i cim to vidim, zasucem rukave :)
Draga Babuci, drago mi je da si svratila:)) Pozdrav i hvala ti na prelijepom komentaru:))
ReplyDeleteOlgica, drago mi je da ti se svidja blog, hvala ti:)
Ljiljo, hvala ti...ja uopce ne zelim imati teglu nutele kod kuce:))
Prelepi keksici,zaista imas vrlo kreativnih ideja!
ReplyDeletehvala cure:)
ReplyDeleteVerice, drago mi je da si svratila:))
ReplyDeleteJa, koja sam prosjecna kuharica, fascinirana sam, svaka cast, skidam kapu, prelijepo! Pozdrav iz Osijeka! Ana
ReplyDeletegdje kupiti takav pleh?!
ReplyDeletekakav pleh?
ReplyDeletecrveni s točkicama bijelim, moja mama je oduvijek htjela takav pleh pa sam joj mislila kupit za božić, ali...
ReplyDeleteaha:) ali to nije pleh, to je kutija papirnata i poklopac:)
ReplyDeleteda znam, nije mi bitno, radije bi pleh, ali ne znam di da ga kupim, pa ako znas di se kupi ta kutija? stvarno bi me spasila...
ReplyDeleteOvo sam kupila u Nizozemskoj
ReplyDeletehahaha...ima li toga kod nas, ja trazila na internetu, ali nista
ReplyDeleteimas kakvu ideju?
ReplyDelete